Bochkarev Mihail : другие произведения.

Hipoterapija

Самиздат: [Регистрация] [Найти] [Рейтинги] [Обсуждения] [Новинки] [Обзоры] [Помощь|Техвопросы]
Ссылки:
 Ваша оценка:
  • Аннотация:
    SADRŽAJ RADA: 1. AKTUELNOST TEME 2. HIPOTERAPIJA 3. METODA 4. BOLESTI KOJE SE LIJEČE UZ POMOĆ HIPOTERAPIJE 5. CILJEVI I ZADACI NAŠIH MJERA 6. PLAN INDIVIDUALNOG PROGRAMA REHABILITACIJE DJECE SA ONESPOSOBLJENJEM-INVALIDA 7. MEHANIZAM UZAJAMNJG DJELOVANJA ŽIVOTINJE I REHABILITIRAJUĆE OSOBE 8. POSEBNA FIZIOTERAPIJA 9. MEHANOTERAPIJA 10. MASAŽA 11. OSNOVNE KARAKTERISTIKE 12. OSNOVNI FAKTORI KOJI IZAZIVAJU LJEKOVITO I ZDRAVSTVENO DEJSTVO NA BOLESNO DIJETE 13. KRITERIJI ZA EFIKASNOST HIPOTERAPIJE 14. ZAKLJUČAK Uvod U sadašnje vrijeme problem invalidnosti zauzima posebno mjesto u nizu socijalnih poteškoća.

   Busioness Plane. doc
   Matr 2010.
  
   SADR?AJ RADA:
  
      -- AKTUELNOST TEME
  
      -- HIPOTERAPIJA
  
      -- METODA
  
   4. BOLESTI KOJE SE LIJE?E UZ POMO? HIPOTERAPIJE
  
   5. CILJEVI I ZADACI NAŠIH MJERA
  
   6. PLAN INDIVIDUALNOG PROGRAMA REHABILITACIJE
   DJECE SA ONESPOSOBLJENJEM-INVALIDA
  
      -- MEHANIZAM UZAJAMNJG DJELOVANJA ?IVOTINJE I REHABILITIRAJU?E OSOBE
  
      -- POSEBNA FIZIOTERAPIJA
  
      -- MEHANOTERAPIJA
  
      -- MASA?A
  
      -- OSNOVNE KARAKTERISTIKE
  
      -- OSNOVNI FAKTORI KOJI IZAZIVAJU LJEKOVITO I ZDRAVSTVENO DEJSTVO NA BOLESNO DIJETE
  
      -- KRITERIJI ZA EFIKASNOST HIPOTERAPIJE
  
      -- ZAKLJU?AK
  
   Uvod
  
   U sadašnje vrijeme problem invalidnosti zauzima posebno mjesto u nizu socijalnih poteško?a. U skladu sa podacima Organizacije Ujedinjenih Nacija, krajem dvadesetog vijeka registrovano je u svijetu blizu 500 miliona invalidnih lica, što ?ini oko 10% stanovnika Zemlje.U razvijenim zemljama taj pokazatelj je ve?i od prosje?nog svjetskog indeksa: tako na primjer, u SAD blizu 20% stanovnika su invalidna lica. Po procjeni svjetske organizacije za o?uvanje zdravlja, na ?alost, broj invalidnih lica ima tendenciju porasta.
  
      -- AKTUELNOST TEME.
  
   Djeca sa teškim ošte?enjem centralnog nervnog sistema se nalaze na ?ivotnoj margini (odba?eni su) ne samo na fizi?kom ve? i na socijalnom planu. Njima su uskra?ene obi?ne ?ivotne radosti, sloboda kretanja, sloboda rada, sloboda iskazivanja ?elja, mogu?nost da steknu obrazovanje. Sposobnost kretanja za zdravu osobu smatra se normalnom, a mnoga djeca sa dijagnozom dje?ije cerebralne paralize bez specijalne rehabilitacije nikada ne?e mo?i da u?ine ?ak ni nekoliko samostalnih koraka.Hipoterapija mo?e da postane nada za kvalitetniji ?ivot djece sa onesposobljenjem- djece invalida.
  
   Nagomilana svjetska iskustva o fizikalnoj rehabilitaciji djece sa poreme?enim funkcijama lokomotornog aparata i DCP( dje?ijom cerebralnom paralizom), svjedo?e o tome da za dobijanje optimalnih rezultata svrsishodno je maksimalno unositi promjene u motori?ke aktivnosti djeteta, pribli?iti ih motori?kim aktivnostima zdravog djeteta, ne ograni?avaju?i se samo na bilo koji metod kao jedini.Osim toga, razra?eni kompleksi vje?bi za pove?anje motori?ke aktivnosti djece koja ne umiju da hodaju koriste?i rehabilitacione na?ine za uspravno dr?anje tijela, vje?be vestibularnog aparata, normalizaciju prostornih osjeta, zna?ajno pove?avaju motori?ke i funkcionalne mogu?nosti invalidne djece koja se u grupama bave kompleksnom obukom jahanja.
  
   Kakve asocijacije izaziva razmišljanje o konjima? Konjske trke, lov, ugla?ene šetnje na konju, na kraju, seljaka koji na konju vozi tovar suhog granja iz šume.
   Malo je vjerovatno da neko pomisli na to kako je konj još i jedinstvena ?iva sprava za treniranje.Zahvaljuju?i upravo toj sposobnosti nastao je metod lije?enja jahanjem, ili hipoterapija koja je postala jedna od efikasnijih na?ina za rehabilitaciju invalida.
   Iz anti?kih vremena poznata je korist od jahanja za poboljšanje zdravstvenog stanja bolesnika.Hipokrat je tvrdio da ranjenici i bolesnici ozdrave mnogo br?e, ako jašu konja i da osim uticaja na op?e ja?anje organizma, svoj doprinos od bavljenja jahanjem ima u tome psihološki efekat. Tako na primjer, on je preporu?ivao jahanje melanholi?nim osobama budu?i da ono osloba?a ?ovjeka od "crnih misli" i poti?e "vedre i vesele misli".
   Pri tome je starogr?ki nau?nik pridavao posebno zna?enje ritmi?nom i ravnomjernom kretanju konja.Francuski filozof Didro D. je upore?uju?i dostignu?a svih svojih nau?nih savremenika, napisao 1751. godine raspravu "O jahanju i njegovom zna?aju za o?uvanje zdravlja i kako ga ponovo vratiti".
   Stru?njaci Teksaškog veterinarskog koled?a su istra?ivali koliko ?esto su ljudi u godinama tra?ili medicinsku pomo? i ispostavilo se da su se ljudi koji su uzgajali doma?e ?ivotinje ?etiri puta rje?e obra?ali za medicinskom pomo?i od njihovih vršnjaka koji ne ?ive u seoskoj sredini i ne susre?u se sa doma?im ?ivotinjama. Ipak, hipoterapija me?u drugim metodama gdje se kroz terapiju koriste ?ivotinje, zauzima posebno mjesto. Konji posjeduju veoma jako biološko polje i sposobnost da prenose na ?ovjeka pozitivnu energiju, pri ?emu se to ne dešava samo za vrijeme jahanja, ve? ?ak i u slu?aju ako se jednostavno stoji uporedo sa konjem, pomiluje se ili se ?isti sa ?etkom.Po tome se, mo?da, samo delfini mogu porediti sa konjima.
  
   U Evropi se hipoterapija po?ela aktivno razvijati u posljednjih 40-50 godina. U po?etku je to bilo u Njema?koj i Skandinaviji, a zatim u Francuskoj, Holandiji, Švajcarskoj, Velikoj Britaniji, Poljskoj. Nau?no utemeljenim uticajem hipoterapije na organizam bavio se krajem XIX vijeka francuski doktor Perron, koji je tvrdio da se povoljan uticaj jahanja na organizam sastoji, naro?ito, u aktiviranju motori?ke i respiratorne funkcije, a tako?er u regulisanju krvotoka kod bolesnika.
  
   Ta metoda lije?enja je bila priznata od strane Njema?ke fizioterapeutske asocijacije
   ( Deutsche Verband fur Physiotherapie - Zentriverband der Krankengymnasten). U Norveškoj je Elizabet Bodiker, u toku devet godina primjenjivala hipoterapiju u vje?bama sa bivšom sportiskinjom-jaha?icom Liz Harel, i ne samo da je postigla skoro potpuno izlje?enje, ve? joj je omogu?ila u?eš?e na Olimpijckim igrama u Helsinkiju. E. Bodiker je po?ela da u toku eksperimenata stavlja na konje i druge nove invalide. Uspješni rezultati u Norveškoj su izazvali senzaciju. Norveške vlasti su se usaglasile da 1953. godine otvore specijalni centar za lije?enje djece - invalida jahanjem ( LVE). I u mnogim drugim zemljama svijeta po?eli su da se otvaraju centri sa hipoterapijom.U SAD danas djeluje više od 1000, a u Velikoj Britaniji oko 700 grupa, u kojima se lije?i više od 26 hiljada osoba.U Francuskoj se profesionalno bave podu?avanjem stru?njaka za hipoterapiju.Problematici hipoterapije bio je posve?en specijalni kongres u Hamburgu( 1982.godine).
   U Rusiji je praksa korištenja hipoterapije po?ela sa otvaranjem Dje?ijeg Ekološkog Centra (DEC) "?iva nit" u Moskvi 1991. godine. Kasnije je hipoterapija postala sastavni dio kompleksa sredstava za lije?enje koji su se primjenjivali i u drugim centrima.Tako je, 2000. godine, broj invalidnih osoba u Rusiji iznosio 12 miliona - a to je 8% od ukupnog broja stanovnika RF.
  
   Najpovoljniji na?in za rješavanje problema rehabilitacije invalida mo?e da postane razvoj centara za invalide. Za efikasno rješavanje problema nu?no je traganje za novim tehnološkim rehabilitacionim djelovanjem socijalnih slu?bi.
   Hipoterapija se u današnje vrijeme smatra jednim od inovatorskih metoda za rehabilitaciju osoba sa ograni?enim mogu?nostima.
  
      -- HIPOTERAPIJA
  
   Hipoterapija je - fizioterapeutsko lije?enje koje je zasnovano na neurofiziologiji, koje koristi konja i jahanje. Konj (hippos - gr?.) kod kretanja korakom nastupa u ulozi "terapeutskog posrednika" za jaha?a, prenose?i mu pokretne impulse, sli?ne ?ovjekovom kretanju pri hodu.Dokazano je da konj prenosi pacijentu više od sto kretnih impulsa u razli?itim pravcima u minuti. Na osnovu stimulacije reakcija koje su usmjerene na odr?avanje ravnote?e, rješavaju se sljede?i problemi: uspostavljanje i normalizacija miši?nog tonusa, motori?ka koordinacija, ja?anje miši?a, dostizanje motori?ke simetrije. Koordinacija trupa u jašu?em polo?aju pri kretanju konja unaprijed vrši rehabilitacioni uticaj na korak pacijenta. Ispitivani terapeutski efekati najkra?im putem su povezani sa ?udotvornim, jedinstvenim svojstvom hipoterapije da istovremeno ima pozitivan uticaj na fizi?ku, intelektualnu i psihosocijalnu dje?iju sferu. Sva djeca se veoma rado uklju?uju u hipoterapiju. U suštini, hipoterapija - nije ništa drugo do oblik kineziterapijske procedure (LFK), gdje se u svojstvu instrumenata za rehabilitaciju pojavljuju konj, proces jahanja i fizi?ke aktivnosti koje izvodi oboljelo dijete za vrijeme jahanja.U procesu jahanja aktiviraju se sve osnovne miši?ne grupe tijela. To se dešava na refleksnom nivou, jer dje?iji mozak instiktivno poti?e tijelo da sa?uva ravnote?u da ne padne dok jaše na konju, kre?u?i se sinhronizovano zajedno sa ?ivotinjom.Samim tim se poti?u na aktivnost kako zdravi, tako i povrije?eni dijelovi mozga, tjelesni miši?i, iako dijete to ne primje?uje. Mehanizam uticaja hipoterapije na organizam, kako bolesnog tako i zdravog djeteta je mnogo ve?i nego pri bilo kom drugom obliku kineziterapije LFK.
  
   Hipoterapija - metod lije?enja i rehabilitacije oboljele djece u današnje vrijeme se dosta koristi u cijelom svijetu.
  
   Hipoterapija je sredstvo ljekovitog uticaja na bolesnike sa somatskim, psihi?kim bolestima, rekonvalescentima poslije nesre?a.
  
  
  
      -- METODA
  
   Hipoterapija se ?esto primjenjuje za lije?enje djece-invalida u svojstvu višefunkcionalne rehabilitacione metode, odnosno, hipoterapija se ne koristi samo u svojstvu jedne od varijanti kineziterapije, ve? i kao metod psihološke korekcije.
  
   Tako je hipoterapija dobila univerzalno priznanje kao visokoefektna metoda lije?enja i rehabilitacije kod mnogih teških i ozbiljnih bolesti.
  
   Kao još jedan uvjerljiv argument u korist te metode je naro?ito širok dijapazon bolesti, za koje je omogu?eno br?e i potpunije ozdravljenje ili stabilno poboljšanje nego kod tradicionalnog lije?enja.
   Izvrsno se prilago?avaju LVE ?eluda?no-crijevna oboljenja, bolesti i traume lokomotornog aparata, sr?anovaskularnih oboljenja, u tom smislu stanje poslije do?ivljenog infarkta miokarda. Poslije LVE smanjuje se gr?enje miši?a (spazam) kod pacijenta i stepen še?era u krvi; ona je veoma korisna za rehabilitaciju poslije hiruških operacija, trauma, kod posljedica poliomielitisa, kod prostate i ginekoloških oboljenja, skolioze i osteohondroze. Hipoterapija se preporu?uje pacijentima sa neurološkim smetnjama razli?ite etiologije, sa disperzionom sklerozom.
  
   Hipoterapija se pokazala naro?ito uspješna i djelotvorna kroz rehabilitacionu praksu sa djecom, koja su patila od najte?ih, skoro neizlje?ivih bolesti, a tako?er njihovim odbacivanjem u fizi?kom, psihi?kom i intelektualnom razvoju ( dje?ija cerebralna paraliza, rani dje?iji autizam, oligofrenija i druge). To je najkra?im putem povezano sa ?udotvornim, jedinstvenim svojstvom hipoterapije da istovremeno ima pozitivan uticaj na fizi?ku, intelektualnu i psihosocijalnu sferu onih koji se njome bave.
  
   Osobenost metode koja se preporu?uje je prioritetno korištenje jahanja u svojstvu fizi?ke kulture, kao oblika op?e motori?ke aktivnosti, koja omogu?ava da se na najbolji na?in oblikuju motori?ke navike va?ne za ?ivot, da se omogu?i normalno funkcionisanje sistema u organizmu, da se aktiviraju mentalne sposobnosti, da se stanje zdravlja i radne aktivnosti dovede do optimalnog nivoa.
  
   U radu sa djecom-invalidima i zdravom djecom bogato ?e se koristiti savremene metode za obuku i treninzi kao i sprave za treniranje. To ?e omogu?iti, kako u uslovima sportske dvorane, tako i na otvorenom prostoru, da se ostvari fizi?ko optere?enje koje ne mogu da dostignu djeca sa ograni?enim fizi?kim mogu?nostima. Pri tome metode jahanja omogu?avaju da se koriguje tehnika izvo?enja specijalnih vje?bi, da se mijenja karakter optere?enja, da se bilje?i specifi?na reakcija organizma na izvedene vje?be, da se postigne provo?enje cjelokupne motorike kod samog djeteta i iskorištenost pomo?nih sredstava, u tom smislu i nastavnika - asistenata.Razra?ena metodika u korištenju jahanja omogu?ava ?ak samom oboljelom djetetu da sa?uva uspravan polo?aj u prostoru, da se sinhronizovano kre?e u prostoru zajedno sa osedlanim konjem i da obavlja fizi?ke vje?be koje nisu riskantne u obi?nim uslovima i bezopasne su za dijete koje se nalazi na ?ivoj spravi za vje?banje.Takve vje?be imaju jarku emocionalnu obojenost za unutarnje stanje ne samo kod oboljelog djeteta, poti?u?i ga na kretanje, skokove, kla?enje, okretanje, izvo?enje vje?bi koje omogu?avaju slobodno premještanje, ve? i na onu djecu koja imaju slabo motori?ko iskustvo ili imaju ozbiljnu poreme?enu motori?ku koordinaciju.
  
   Dozvoljeno korištenje takvih vje?bi smanjuje op?u uko?enost djeteta, strah pred razli?itim preprekama i prostorom, razvija veliku pokretljivost. U radu se koriste takve vje?be koje su prihva?ene u metodici sportskog treninga, ali se rijetko primjenjuju u medicinskoj praksi fizi?ke kulture kod srednjih i teških vrsta povrjeda motori?kog sistema kao što su: skokovi, hodanje, tr?anje, vo?nja biciklom, vo?nja na koturaljkama, elementi pokretnih i sportskih igara, vje?be sa odupiranjem i korištenjem utega.
   Posebna pa?nja u radu Centra RDI bi?e posve?ena rehabilitacionom procesu u cilju blagovremenih korekcija vezanih za zdravlje djece sa ograni?enim mogu?nostima.
   Stru?njaci CRDI ?e u uslovima Centra provoditi sistematsko testiranje motori?kih i funkcionalnih mogu?nosti za razvoj individualnih programa za svako dijete sa evidencijom osobenosti kod bolesti. Prije i poslije rada ?e se vršiti kontrola pritiska kod djece i u?estalost sr?ane kontrakcije o ?emu ?e se praviti odgovaraju?e bilješke.
  
  
   4. BOLESTI KOJE SE LIJE?E UZ POMO? HIPOTERAPIJE
  
   Skupina bolesti kod koje se primjenjuje lije?enje jahanjem je veoma široka:
  
        -- poreme?aj motorike usljed paralize,poliomielitisa i tako dalje;
        -- ošte?enje organa za osjete sljepo?a, gluho?a;
        -- psihi?ka oboljenja autizam, nervoze, neki oblici šizofrenije;
        -- mentalna retardacija - oligofrenija, Daunov sindrom i drugo;
        -- razli?iti poreme?aji socijalne adaptacije;
        -- postoperativna rehabilitacija i drugo.
  
   Skupina bolesti kod koje se primjenjuje lije?enje jahanjem je uslovljena njenim po?etnim uzrokom za nastanak koja se ispoljava u uzajamnoj vezi sa nedostatkom motori?kih funkcija i iskustva, na fonu povrjede ili nerazvijenosti glavnog mozga, a tako?er i kod ograni?ene mogu?nosti za aktivnu motoriku.
  
   U procesu razvoja metode hipo-terapijom dobijaju se podaci o:
  -- refleksnom luku koji le?i u osnovi memorije glavnog mozga za motori?ke smetnje i njihovom vezom sa perifernim nervima-efektorima;
  -- o nadra?ajima koji su pohranjeni u CNS i pokre?u se sukcesivno posredstvom stimulacije perifernih dijelova;
  -- a tako?er, o mogu?nosti djelovanja na taj refleksni luk uz pomo? fizioterapeutskih metoda (motorike), što se pokazalo perspektivnim na planu dalje razrade fizioterapeutskih metoda koje se koriste u hipoterapiji.
  
   Iako je hipoterapija zasnovana na principima neurofiziologije, njen jedinsnven uticaj ne ograni?ava se samo razvojem motori?kih aktivnosti. Postoji i dubinsko uzajamno djelovanje fizi?kih aktivnosti sa mozgom, tijelom, dušom i intelektom. Pravilno pou?avanje oboljelog djeteta, razvijanje oja?ane motorike osnovna je pretpostavka za obnovu intelekta i njegovog op?eg daljeg razvoja.U skladu sa tim, postoje i suprotna uzajmna djelovanja me?u motori?kim aktivnostima i spoznajnim ljudskim funkcijama. ?ulnomotorne funkcije imaju zna?ajnu ulogu u razvoju velikog mozga. Veliki mozak treba da ostvari neophodne fizi?ke uzvratne reakcije i da ih adekvatno prihvata samo u tom slu?aju, ako postoji doticanje senzorskih impulsa, koji su neophodni za normalno motori?ko iskustvo.
  
   Kontinuirano prikupljanje znanja koja su dobivena u procesu ?ulnomotrnog i psihomotornog terapeutskog utica-
  
   Š
  
   no sa komercijalnim preduze?em "KIDMEDIJA" DOO, Nikši? i našim zainteresovanim investitorom Agroindustrijska grupa "Jug Rusi", mi namjeravamo da osnujemo Centar za Rehabilitaciju Djece Invalida (CRDI) za fizi?ku rehabilitaciju djece sa razli?itim poreme?ajem lokomotornog sistema, koji mo?e da pomogne razvoju socijalno va?nog pravca u aktivnostima kao što su: priprema i uvo?enje najnovijih metoda za fizi?ku rehabilitaciju, koje ?e omogu?iti da se ostvari efektivno uspostavljanje motori?kih funkcija kod djece sa razli?itim poreme?ajem lokomotornog aparata i oboljenja dje?ije cerebralne paralize (DCP). Pred fizi?kim odgojem djece sa motori?kim poreme?ajem postavljaju se ti isti zadaci kao i pred fizi?kim odgojem zdrave djece, i zato u osnovu metoda koji predla?amo i preporu?ujemo bi?e ugra?eni posebni principi, metode i sredstva sportskog treninga koji ?e omogu?avati u posebno pripremljenim ili obi?nim uslovima stimulisanje potencijalnih mogu?nosti djeteta-invalida.
  
   Agroindustrijska grupa "Jug Rusi" je jedan od najve?ih proizvo?a?a pakovanog ulja od suncokreta ( pokriva oko 30 % tr?išta), ima druge poljoprivredne resurse i nekoliko neprofitnih. U holding ulazi 20 preduze?a ?ija je djelatnost uzgajanje kultura, rasne stoke, nabavka, prerada zrna, proizvodnja sto?ne hrane, biljnog masla, teku?eg maziva, naftnih derivata.
  
   Naš glavni zadatak u skorije vrijeme mi vidimo - u izgradnji konji?ko-sportske škole u Grahovu, opština Nikši? i njen razvoj na bazi Evropskog centra za korekciju i rehabilitaciju djece sa poreme?enim funkcijama lokomotornog sistema u saradnji sa Miloševi?evim Institutom. Za ostvarenje tog zadatka mi smo ?eljeli da popravimo i da na du?i period koristimo razrušenu zgradu farme na Grahovskom polju uz tri hektara zemlje koja se nalaze uz razrušenu gra?evinu. Mi imamo ozbiljne investitore iz Ruske Federacije, koji su najprije obratili našu pa?nju na regulisanje pravnih odnosa po pitanju organizacije, popravke i dobijanja saglasnosti za izgradnju razrušene infrastrukture na prostoru farme koja odgovara po parametrima za organizovanje takvog konji?ko-sportskog centra.
  
   Naš je zadatak: puna pomo? u socijalizaciji djece sa ošte?enim funkcijama lokomotornog aparata i DCP sredstvima fizi?ke kulture, izrada strateških i organizacionih promjena u strukturi i poslovima aktivnog rehabilitacionog Centra, pristup djeci-invalidima u širokom uzrasnom dijapazonu, a tako?er, ?lanovima njihove porodice, pove?anje efekasnosti fizi?ke, psihološke,socijalne rehabilitacije i intelektualnog razvoja.
  
   Nau?ni cilj našeg rada je istra?ivanje metoda ure?ivanja i faktora uticaja na ?ivotinje koje se koriste za hipoterapiju u kompleksu anatomsko- fizioloških pokazatelja djece sa problemima lokomotornog sistema. Ve? je dokazano, da kod djeteta koje tek što po?ne samostalno da sjedi, mogu da se provode ?asovi terapijskog jahanja na konju. Uzrast djece je - od 2 godine do 21 godine.
  
   Obi?no proces rehabilitacije traje mnogo godina, dok dijete raste i razvija se. Rezultati su uvijek dobri, ako im dodajemo strpljenje i ljubav.Dijete kome su lije?nici predvdjeli bud?nost bolesnika koji le?i, po?inje da se kre?e samostalno.Mi ?emo u?estvovati u izradi, usavršavanju i pronala?enju metoda za kompleksnu fizi?ku rehabilitaciju djece invalida. Razrada i uvo?enje u praksu savremenih rehabilitacionih metoda za osobe oboljele od poreme?enih funkcija lokomotornog aparata i DCP pomo?i ?e mnogoj djeci da postanu punopravni ?lanovi društva.
  
   Mi pokušavamo da doka?emo da u invalide vrijedi ulagati novac. Ljudi sa poreme?ajima lokomotornog sistema su tako?er dr?avljani dr?ave kao i svo zdravo stanovništvo.Ne treba izolovati djecu sa ograni?enim mogu?nostima - mnoga od njih se odli?no snalaze u natjecanju sa zdravom djecom.Mi smo spremni u predstoje?em vremenu (u budu?nosti) da organizujemo takmi?enja me?u invalidnom i zdravom djecom. Spremni smo da pripremimo sportiste-invalide za u?eš?a na šampionskim takmi?enjima u oblasti konji?kog sporta me?u invalidima.
   Naš centar uzima na sebe obavezu da pripremi sportiste za u?eš?e na Paraolimpijskim i specijalnim Olimpijskim igrama. U našoj konji?ko-sportskoj sekciji spremni smo da se besplatno bavimo sa djecom-invalidima i pru?amo besplatne ?asove jahanja. Za jednu godinu mi mo?emo da pripremimo oko 10 sportista i da pru?imo pomo? za više od stotinu djece sa ošte?enim lokomotornim sistemom.
   U naš plan rada ulaze:
  
   1. Organizacija i provo?enje nastave za fizi?ku rehabilitaciju djece sa narušenim
   funkcijama lokomotornog aparata i dje?ijom cerebralnom paralizom (DCP).
  
      -- Osnivanje i obrada modela za neprekidnu fizi?ku rehabilitaciju djece, mladih sa ošte?enom motorikom na osnovu pristupa sportu, razrada i realizacija metodi?kih programa motori?ke rehabilitacije za djecu-invalide i ?lanove njihovih porodica.
  
      -- Izrada socijalno-sportskih programa za zdravu djecu i djecu sa ošte?enom motorikom.
  
   U našem centru u po?etnoj fazi planiramo rehabilitaciju za više od 100 (stotinu) djece invalida tokom godine, a za djecu uzrasta od 2(dvije) do 15(petnaest) godina po individualiziranim razra?enim programima sa podacima o njihovim fizi?kim i funkcionalnim mogu?nostima. A zdrava djeca ?e se zanimati kod nas na trajnim osnovama.
  
   Centar planira da anga?uje na poslu visokokvalificirane stru?njake iz oblasti rehabilitacije djece-invalida. Osim toga, planira se na bazi centra usavršiti metodika u oblasti sportskog konjogojstva i prakti?ne vje?be za studente ?ije ?e zanimanje biti sportska medicina, sportsko veterinarstvo i fizi?ka rehabilitacija.
  
   6. PLAN INDIVIDUALNE PROGRAMSKE REHABILITACIJE
   DJECE-INVALIDA (IPR)
  
   Socijalna rehabilitacija invalida propisuje se zakonodavnim aktima koji se ne provode uvijek i svugdje sa maksimalnom efikasnoš?u.U saglasnosti sa va?e?im zakonodavstvom RCG
   ( Slu?beni list RCG 49/2008 od 15.08.2008.) invalidom se smatra osoba koja ima zdravstvene poteško?e sa stalnim funkcionalnim ošte?enjima, sa ograni?enjima ?ivotnih aktivnosti i ima potrebu za mjerama socijalne zaštite.Nemamo namjeru da ostanemo samo na prva dva kriterija, ve? ?emo pokušati da skoncentrišemo našu pa?nju na mjerama socijalne rehabilitacije invalida.U našem centru stru?njacima ?e biti odre?eni planovi za provo?enje rehabilitacije svakog djeteta-invalida."Pod medicinskom socijalnom ekspertizom podrazumjeva se postavljanje dijagnoze bolesti u propisanom redu prema potrebama bri?ljivo pregledanog lica u okviru mjera socijalne zaštite, uklju?uju?i rehabilitaciju." To zna?i, pri provo?enju medicinsko socijalne ekspertize neophodno je ne samo odrediti karakter i stepen povrjede, ve? je u prvom planu nu?no da se odrede pojedina?ne potrebe invalida u raznim oblicima i razmjerama rehabilitacionih mjera sa ciljem uspostavljanja fizi?kog, psihološkog i socijalnog napretka.Te potrebe treba da budu objektivno izra?ene za svako dijete li?no i uvedene u protokol u posebnom individualnom dokumentu, koji je predvi?en za personalno evidentiranje - IPR invalida, koji se analizira u toku medicinsko socijalne ekspertize i ima ulogu organizaciono-metodi?kog dokumenta za odre?ivanje i realizaciju rehabilitacionih mjera.
  
   Osnivanje IPR: " Osnivanje individualnih programa za rehabilitaciju invalida - to je razra?ani kompleks optimalnih rehabilitacionih mjera za invalide koji sadr?i u sebi posebne na?ine, oblike, razmjere, termine i redosljed realizacije medicinskih, profesionalnih i drugih rehabilitacionih mjera koje su usmjerene na uspostavljanje, konpenzaciju sposobnosti invalida za ispunjavanje odre?enih oblika aktivnosti".Osnovni cilj IPR: "...uspostavljanje, konpenzacija sposobnosti invalida za ispunjavanje odre?enih oblika aktivnosti i integracija u savremenom društvu".
  
   7. MEHANIZAM UZAJAMNOG DEJSTVA ?IVOTINJE I REHABILITIRUJU?E
   OSOBE
  
   Mehanizam fizi?ke rehabilitacije kod hipoterapije je slo?eniji nego kod drugih metoda kineziterapije, ali ima jedna osnovna (bitna) nijansa. Konj tra?i za sebe pa?nju i na ra?un toga nastaje sposobnost adaptacije ?ovjeka prema realnosti za vrijeme jahanja i dru?enja sa ?ivotinjom. Za ?ovjeka koji je pretrpio psihi?ki poreme?aj, polo?aj jahanja na konju postaje "dobitak" u pore?enju sa polo?ajem ?ivotinja-terapeuta.Jahanje od osobe treba koncentraciju, pa?nju, razumijevanje radnje, vještinu orijentacije u prostoru. Na nastavi hipoterapije provode se osnovni principi psihoterapeutskog uticaja: jedinstvo mjesta i osoba u?esnica, jedinsnvo vremena, jedinstvo aktivnosti.
  
   Kod rehabilitiraju?e osobe pri jahanju se uklju?uju prakti?no sve grupe miši?a u aktivnost, pri ?emu se to dešava na refleksnom stadiju - dijete se trudi da odr?i ravnote?u na konjskim le?ima i pri tome se aktiviraju ne samo zdravi ve? i ošte?eni miši?i.Fakti?no, dolazi do naprezanja miši?a bez u?eš?a kore velikog mozga, odnosno bez voljnog napora.U uslovima obi?nog zanimanja, to je jako teško u?initi, jer dijete veoma ?esto prosto ne zna kako naprezati odre?ene grupe miši?a, ukoliko se bolest pojavi u utrobi, za vrijeme poroda ili u neonatalnom periodu. Motori?ko iskustvo u tom periodu ne mora da bude zastupljeno, jer ošte?eni dijelovi mozga u nervnom sistemu ne kontrolišu grupe miši?a oboljelog djeteta. Izuzev uticaja na miši?ni sistem, hipoterapija tako?er blagotvorno uti?e na ulogu vegetativnog nervnog sistema. Kao rezultat toga, miši?na memorija fiksira pravilnu motoriku, terapija se provodi veoma efikasno. Mi smo spremni prema uslovima koji nam se pru?aju da pomognemo bolesnoj djeci i da otvorimo za njih i njihove porodice nove rehabilitacione mogu?nosti.
  
   U nastavku: Osim biomehani?kog faktora kod hipoterapije ništa manje nije va?an psihogeni faktor, što je izuzetno va?no za lije?enje djece sa cerebralnom paralizom, neuroti?nim reakcijama, autizmom, poreme?enim psihi?kim razvojem.
  
   Jahanje treba da koncentriše pa?nju, usmjereno kretanje pri vo?enju konja ( što je naro?ito korisno kod hiperkineti?kog oblika DCP), sposobnost orijentacije pri kretanju, svjesnost svojih sopstvenih aktivnosti.Osim toga, konj - veoma pametna ?ivotinja, vlada jako visokim stepenom intelekta i tra?i prema sebi pa?ljiv odnos, poti?e dijete da se adaptira prema realnosti, da formira emocionalni osje?aj vezanosti za ?ivotinju. Zna?ajna osobina hipoterapije je visoki stepen motivacije baviti se sa konjima. Dijete je ?esto teško nagovoriti, a još te?e primorati da se bavi fizi?kim vje?bama sa instruktorom, još manje samostalno.Sasvim je drugi odnos kod djece prma jahanju i obavljanju razli?itih vje?bi za vrijeme obuke.Dijete nastoji da se osje?a kao pravi konjanik, izvode?i sve slo?enije vje?be i nenametljivo sti?e sigurnost u sebe i savladava svoj strah. Emocionalna komponenta u obuci sa konjima tako?er ima vrlo veliki zna?aj. Ko je makar jednom u ?ivotu sjedio na le?ima te pametne i plemenite ?ivotinje, pamti?e to dugo, a šta onda govoriti o djeci? Pri prvom pokušaju da se sjedne konju na le?a, ?ak se i kod odrasle osobe ispoljava osje?aj straha i nesigurnosti u samog sebe. Kod djece su ta osje?anja još izra?enija i ?ak se poslje prvog uspješnog jahanja na konju ( podrazumijeva se , uz pomo? instruktora ili pratioca), zna?ajno pove?ava njegovo prosu?ivanje i sigurnost u samog sebe.
  
   Osim fizi?ke i psihološke rehabilitacije hipoterapija je veoma efikasna na planu socijalne rehabilitacije djeteta. Efikasnijem procesu integracije u društvu doprinosi poboljšanje fizi?kog, psihološkog i psihoemocionalnog stanja djeteta, jednostavno re?eno dijete u ve?em ili manjem stepenu savladava li?nu inferiornost i zavisnost , osje?a manju razliku izme?u sebe i druge djece.Za vrijeme obuke dijete se sreta sa terapeutima-?ivotinjama, instruktorima, konjušarima, drugom djecom i to vidno poboljšava njegove komunikativne sposobnosti.Pri staranju o ?ivotinjama dijete sti?e odre?ene radne navike. Ako briga o konjima i ne postane njegova profesija u budu?nosti, to ?e u svakom slu?aju osvijestiti njegovu sposobnost za samostalnim radom.Socijalni faktor hipoterapije ima veliki zna?aj ne samo za djecu- invalide, ve? i za dje?ije zdravlje.Bavljenje konji?kim sportom zna?ajno pove?ava autoritet djeteta me?u njegovim vršnjacima i osna?uje njihovo mišljenje, i bave?i se tako slo?enim oblikom sporta, dijete sa fizi?kim odstupanjem ili psihi?kim svojstvenostima ne razlikuje se mnogo od zdravih, nego u ne?em ih ?ak i prevazilaze.
  
   Hipoterapija, kao jedna od tehnologija socijalne aktivnosti sa djecom ograni?enih mogu?nosti, sama po sebi predstavlja kompleksan višefunkcionalni metod rehabilitacije.U suštini, hipoterapija - je ništa drugo, do oblik kineziterapije, u kojoj ulogu instrumenata za rehabilitaciju preuzimaju konji kao terapeuti. Proces jahanja i fizi?kih vje?bi uklju?uje u aktivnost sve osnovne grupe miši?a u tijelu.
  
   Hipoterapija uti?e na organizam djeteta sa nekoliko faktora: psihogenim i biomehani?kim.Odnos uloge tih mehanizama u svakom slu?aju zavisi od oboljenja i zadataka koji se rješavaju uz pomo? hipoterapije.Tako, pri lije?enju neuroza, dje?ije cerebralne paralize, mentalne zaostalosti, ranog dje?ijeg autizma, osnovni faktor koji djeluje je psihogeni faktor. A pri lije?enju pacijenata sa postinfarktnim stanjem, pacijenata sa poreme?enim ponašanjem, skoliozom, osteohondrozom ki?me, kao vode?i faktor djelovanja postaje biomehani?ki faktor.Lije?enje sa korištenjem konja kao terapeuta u svojstvu posrednika, olakšava pacijentu koji je obolio od neuroze da se oslobodi od uko?enosti, ubla?ava uznemirenost i daje mogu?nost da se izaberu pravilni postupci. Kod psihoza lije?enje sa korištenjem konja-terapeuta olakšava pacijentu prilaz realnosti, kako u vremenu tako i u prostoru.Kod dje?ijeg autizma lije?enjem uz korištenje konja-terapeuta ostvaruje se primjena nijemog dijaloga " jezika gestova" uz poštivanje tišine i udaljenosti.
  
   U psihoterapeutskim uzajamnim odnosima konj se pojavljuje kao:
  -- Istinski posrednik u uzajamnim odnosima hipoterapeuta i konjanika;
  -- Primalac informacija ( naredba konjanika koju upu?uje konju - stani, kreni, okreni se i tako dalje);
  -- Glasnik poruke ( reakcija konja na komandu konjanika);
  -- Lagani donosilac odgovora ( pokoravanje konja i izvršavanje konjanikovih komandi).
  
   Korištenje metoda hiperterapije za rehabilitaciju djece koja su oboljela od razli?itih oblika poreme?aja mentalnog razvoja daje pozitivne rezultate:
        -- olakšava skidanje uko?enosti;
        -- umanjuje osje?aj uznemirenosti;
        -- organizuje adaptaciju u realnom vremenu i prostoru;
        -- potpoma?e dostizanje samostalnosti ;
        -- izaziva osje?aj prisnosti (ljubavi) prema ?ivotinji.
  
   Dokazano je da hipoterapija pozitivno uti?e na djecu sa displasti?nom skoliozom koja je uslovljena biomehani?kom vezom sa oboljelim organizmom.
  
   Za vrijeme kretanja konja trup jaha?a izvodi iste onakve pokrete kao i pri hodanju. Funkciju donjih udova obavljaju udovi konja jer su jašu?i oni isklju?eni iz antigravitacionog sistema i ki?ma se nalazi u neposrednom kontaktu sa le?ima konja (kroz sedlo), teret na miši?e trupa je naglašen, efekat je visok i gubitak zajedni?ke energije je mali.
   Postizanje sinhronizacije u kretanju djeteta i konja, to jeste, stvaranja jedinog biološkog sistema i jeste osnova samokorekcije, na primjer kod iskrivljene ki?me.Osnava pozitivnog uticaja kod displasti?ne skolioze je stvaranje jakog miši?nog steznika oko ki?me, usljed ?ega dolazi do korekcije iskrivljenja u stranu, smanjuju?i stepen iskrivljenosti.
   Hipoterapija je jedinstvena metoda za patogenetsko lije?enje displasti?ne skolioze, ?ija je suština u njenom kompleksnom djelovanju istovremeno na pulpnu sr? me?uki?menog diska (intervertebralnog diska) , mobilnost ki?me, miši?e razgiba?e trupa, što potpoma?e stvaranju jakog miši?nog steznika oko ki?me.
  
   Mogu da se definišu dva osnovna faktora hipoterapije za one koji se njom bave: to je emocionalna veza sa ?ivotinjama i uslovi jahanja na konju koji su dosta grubi i zahtjevaju aktivnu mobiizaciju fizi?kih i psihi?kih napora. Upravo njihov rad i stvara jedinstvenu terapeutsku situaciju, svojstvenu isklju?ivo toj metodi. Na najva?nije terapeutske faktore hipoterapije odnose se : kompleksna aktivnost i mobilizacija organizma- fizi?ka i psihološka motivacija. Karakteristi?na osobenost ove rehabilitacione metode je ta da bavljenje hipoterapijom koja prolazi u emocionalnoj zasi?enoj atmosferi se sprovodi kao po pravilu, sa op?im pove?anim aktivnostima njenih u?esnika, sa poboljšanim raspolo?enjem, psihi?kim stanjem.
  
   Hipoterapija potpoma?e aktivnostma spoznajne sfere duševnog stanja njenih sudionika. Nu?nost za stalno prisutnom pa?njom pri jahanju, koncentracija, maksimalna mogu?a pribranost i samoorganizacija, potreba pam?enja i planiranja redosljeda aktivnosti, kako kod jahanja tako i kod brige za ?ivotinjama, aktiviraju psihoemocionalne procese.Nastaje razvoj slušnomotorne i vidnomotorne koordinacije u?esnika hipoterapije.U odnosu na jaku motivaciju jaha?a koja nastaje pri jahanju, a kroz proces obuke za uvje?banost u jahanju i proces jahanja u cijelosti, situacija koja nastaje kod jahanja dokaz je da hipoterapija mo?e i treba da bude iskorištena u svojstvu metode psihofizi?ke rehabilitacije invalida, kao najbolji metod psihoterapije i psihokorekcije.
  
   Sli?nost hipoterapije sa drugim oblicima kineziterapije sastoji se u tome, da je hipoterapija-lije?enje kretanjem konja-terapeuta.Principijelna odlika hipoterapije u odnosu na druge rehabilitacione metode je kompleksnost djelovanja hipoterapije na fizi?ko i psihi?ko zdravstveno stanje oboljelog djeteta.Principijelna odlika hipoterapije u odnosu na druge tehnologije i rehabilitacione metode je ta, što ona posjeduje fizioterapeutsko djelovanje, jer temperatura tijela konja je jedan do jedan i po stepen viša od tijela ?ovjeka.Mo?e da se prenese istovremen me?usobni utisak treniranja i miši?a rehabilitiraju?e osobe koji nisu istretirani treningom kroz trodimenzionalnu fluktaciju konjskih le?a. Kada dijete pristupa bavljenju hipoterapijom, tada vidi pred sobom ne ljude u bijelim mantilima, ve? mane?, konja i instruktora. Zato proces rehabilitacije jaha? prima kao proces obuke uvje?banosti za jahanjem, a ne za lije?enje.Za vrijeme tog procesa, jaha? savladava svoje psihi?ke i fizi?ke nesposobnosti i zahvaljuju?i tome razvija se motivacija za ozdravljenje, koja se formira tokom obuke jahanja.
  
   Karakteristi?na crta hipoterapije je subjektivni prilaz uzajamnim odnosima izme?u instruktora, konja-terapeuta i bolesnog dje?aka. Hipoterapeut (?ivotinja) djeluje na jaha?a, jaha? djeluje na konja, a instruktor upravlja procesom djelovanja.. Takav prilaz daje pacijentu nadu i vjeru u sopstvene mogu?nosti i snagu, pretvara ga iz objekta djelovanja u subjekat, što je va?an faktor za socijalnu, psihološku i fizi?ku rehabilitaciju djeteta-invalida.
  
   8. POSEBNA FIZIOTERAPIJA
  
   Fizioterapija uklju?uje u sebe razli?ite metode djelovanja i to: ultrazvu?nu terapiju, elektroterapiju, termoterapiju i druge.Svaka od njih ima svoje indikacije, posebnosti i normative djelovanja.
   Naprijed navedene metode su spomenute u vezi sa tim da bi se pokazalo, da je hipoterapija sposobna u razli?itim odnosima da sjedini mnoge fizioterapijske metode u samu sebe. Neke od tih metoda su više prou?ene, neke manje, ali sve one imaju svoje mjesto kod lije?enja uz pomo? konja-terapeuta.
  
   Uticaj fizi?kih vje?bi na bolesno dijete
  
   Stimulisanje uticaja fizi?kih vje?bi na bolesno dijete ostvaruje se kroz nervni mehanizam i infekcione procese u tkivu.Nervni mehanizam se odlikuje porastom tih nervnih veza, koje se razvijaju izme?u funkcioniraju?eg miši?nog sistema, korom velikog mozga i supkortikalnom zonom i bilo kojim unutarnjim organom. Te veze receptornog aparata sa centralnim nervnim sistemom odre?uju ne samo njegovo funkcionalno stanje, ve? i infekciono tkivno stanje.Miši?na aktivnost koja stvara dominantu pokretnog analizatora, ili dominantu nervnih centara koji su u funkciji, prije svega pove?avaju tonus centralnog nervnog sistema. Aktivnost miši?a koja razvija dominantu pokretnog analizatora, mijenja funkciju unutarnjih organa, naro?ito sistema za krvotok, hormonalnog statusa i sistema disanja.Rad skeletne muskulature, u svjetlu koncepcije motorno-visceralnih refleksa treba posmatrati kao stimulator i regulator uzvratnih reakcija, naro?ito sistem za krvotok i hormonalnu regulaciju.Dozvoljeno miši?no optere?enje kod izvo?enja fizi?kih vje?bi treba procjenjivati kao faktor, koji ima sposobnost da obnovi vegetativne funkcije koje je oštetila bolest.
  
   Zna?aj biohemijskog djelovanja uslovljenog sljede?im faktorima:
  
   1.Oscilacije, vibracije koje se pojavljuju i idu od tijela konja koji je u pokretu u me?usobne tri uspravne ravni, imaju pozitivnu amplitudu i podsvjesno je name?u pacijentu.Te ritmi?ke oscilacije izazivaju naizmjeni?no naprezanje i iscrpljenost trupnih miši?a kod pacijenta, što uslovljava odr?avanje njegovog tijela na konju dok se on kre?e.
  
   2. Biomehani?ki faktor omogu?ava da se kod pacijenta razviju novi uslovni refleksi, osje?aj za ravnote?u, koordinacija kretanja.Razvijanje ravnote?e ima odlu?uju?u ulogu kod lije?enja nekih oblika skolioze ( koje nisu utvr?ene), po?etnih formi osteohondroza (diskoza), kod asimetri?nih udova i miši?a koji se u vezi sa tim razvijaju asimetri?no, što mo?e da izazove mnoge neprijatne posljedice za stanje zdravlja, a tako?er i kod asimetri?nog hipertonusa odvojenih miši?nih grupa i drugih sli?nih ošte?enja.
  
   Mehanika kretanja djeteta na konju
  
   Da bi iskoristili konja kao spravu za treniranje za pravilan hod nu?no je uporediti kretanje konja i ?ovjeka. Konj mo?e da pove?a brzinu kretanja kako na ra?un ugla pod kojim izvodi korak, tako i na osnovu u?estalosti koraka.Prou?avanje tr?anja kod ?ovjeka je pokazalo da se pove?anjem brzine u jedinici vremena broj koraka pove?ava na 43,2 %. A du?ina pak svakog koraka u to vrijeme se pove?ava samo na 8,6%.Pri tome du?ina svakog koraka raste u osnovi na ra?un pove?anog stadija zamaha, a tim samim postaje jasno da ugao pod kojim ?ovjek izvodi korak pri pove?anoj brzini se ?ak smanjuje.
  
   Pove?avanje brzine tr?anja kod konja tako?er vodi ka produ?avanju svakog stadija zamaha i pove?anju frekvencije koraka, i zato je njemu svojstveno da se kod pove?anja brzine tr?anja smanjuje ugao svakog koraka, što je posebno va?no pri korištenju jahanja kao sprave za treniranje, koja modeluje korak i tr?anje ?ovjeka. Ipak, kod veoma malih brzina kretanja ugao koraka je tako?er manji od srednjih brzina.Tako na primjer, kod laganog koraka, ugao svakog konjskog koraka je znatno manji od normalnog koraka. Kao op?a zakonitost mo?e se smatrati to, da kod pove?anja brzine kretanja od njegovih najsporijih oblika, u po?etku se odvija na ra?un pove?anog ugla koraka i pove?ane frekvencije koraka, zatim se nastavlja pove?anje frekvencije koraka bez pove?anja ugla svakog koraka, a pri daljem pove?anju brzine, pove?ava se frekvencija koraka, a ugao koraka se smanjuje.
  
   Terapijsko jahanje - osnovni uticajni faktori
  
   Terapijsko jahanje je jedan od oblika kineziterapije. Nju uslovno dijele na hipoterapiju - lije?enje uz pomo? konja, rehabilitaciono jahanje i terapijsku fiskulturu.Osnovni mehanizam djelovanja hipoterapije na organizam bolesnog djeteta je ve?i nego kod bilo kog drugog oblika kineziterapije, to jeste, ona je zasnovana na koncepciji terapijsko-profilakti?kog uticaja fizi?kih vje?bi.
  
   Hipoterapija se oslanja na terapijsko-profilakti?ki karakter uticaja jahanja, uticaj na organizam ?ovjeka ostvaruje se kroz nervni mehanizam i infekcijske procese u tkivu i prilago?ava se zakonima adaptacije prema fizi?kom optere?enju i formiranju motori?kih navika. Pošto je temperatura konjskog tijela viša od ljudskog za 1,5 stepeni, tada ?e za vrijeme kretanja le?ni miši?i konja zagrijevati i masirati spazmati?ke miši?e nogu jaha?a, poja?avaju?i krvotok u udovima.
  
   Pored toga, za nepokretnog pacijenta veoma je va?na imitacija ljudskog kretanja koji ide normalnim korakom, jer tijelo ima kompenzatorske mehanizme koji pamte ste?eno iskustvo.A karli?no-butna oblast i donji udovi pri jahanju na konju obi?nim korakom, imitiraju te slo?ene trodimenzionalne pokrete. Kod jahanja, jaha? ima prakti?no aktivne sve grupe miši?a.?ovjek koji sjedi, jašu?i konja koji se kre?e, mora da neprekidno kontroliše ravnote?u, a to zahtjeva sinhronizovan rad le?nih miši?a, ?as ih slabe?i, ?as napre?u?i. Kao rezultat, aktiviraju se oni miši?i koji su kod nepokretnog invalida pasivni, ?ak i da nisu ošte?eni.
  
   U procesu adaptacije organizma za fizi?ko optere?enje, osim centralnog nervnog sistema (CNS), veliki udio u adaptaciji pruzimaju simpatoadrenalinski i hipotalamohipohizni sistemi. Pod uticajem fizi?kih vje?bi aktiviraju se visceralni organi i sistem. Pod uticajem fizi?kih vje?bi, poboljšava se motori?ka funkcija, kretna koordinacija, regulišu se veze izme?u nervnih impulsa i pove?ane snage miši?a, ?ak i onih koji nisu istrenirani, to jeste, imaju efekt "prenosa" utisaka za treniranje sa sprave za trening na osobu koja se trenira.
  
   9. MEHANOTERAPIJA
  
   Bliska je masa?i i kineziterapiji - medicinska disciplina koja se bavi pripremom ure?aja za stimulacije razli?itih oblika pasivnog kretanja, koje je neophodno za rehabilitaciju pacijenata sa ošte?enim CNS, poslije trauma i stimulacije kretanja za malo pokretne pacijente. Ona kao da objedinjuje u sebi biološke i fiziološke osnove i jednog i drugog.
  
  
   10. MASA?A
  
   Za rehabilitaciju bolesne djece prije hipoterapije i poslije nje kod višenavedenih oboljenja mi ?emo primjenjivati vje?be za masa?u sa dva cilja:
      -- poboljšanje metabolizma, izlu?ivanje toksina iz tkiva;
      -- normalizacija refleksne aktivnosti CNS.
  
   Korištenje masa?e omogu?ava: da se pove?a radna sposobnost i otpornost miši?a, da se poboljša funkcija zglobnog i veznog aparata, da ubrza krvotok i limfotok, da olakša rad srca, da snizi osjetljivost miši?a sa povišenim tonusom, da stimuliše rad oslabljenih, djelimi?no oduzetih miši?a.
  
   11. OSNOVNE ODLIKE
  
   Hipoterapija se razlikuje od kineziterapije po tome što je ona sposbna da izazove kod pacijenta sna?nu raznovrsnu motivaciju. S jedne strane, dijete se boji velike jogunaste ?ivotinje, nije sigurno u sebe. S druge strane, - djeca ispituju zanimanje, gledaju?i kako neko
   jaše ili izvodi neke vje?be. Zbog toga im se javlja ?elja da jašu, da nau?e da upravljaju, da se dru?e sa samom ?ivotinjom.Ta ?elja poma?e djetetu da savlada strah i da pove?a svoju li?nu samoprocjenu.Trajanje seansi varira u zavisnosti od bolesti, fizi?ke spremnosti samog djeteta.
  
   U realizaciji ?asova u?estvuju trener ?ivotinje, instruktor za hipoterapiju, roditelji djeteta i jedan do dva pratioca, ako te?ina bolesti zahtjeva posebne mjere predostro?nosti. Kasnije, jaha?- bolesno dijete treba da upravlja sa ?ivotinjom samostalno, kako bi po?eo proces savladavanja li?nih kompleksa i strahova. Instruktor, pridr?avaju?i se metodike, zahtjeva od ?ivotinje da izvodi razli?ite vje?be dok traje trening, me?u kojima je i vje?ba po kojoj konj treba da odr?i jaha?a na svome sopstvenom tijelu.
  
   Za vrijeme treninga te?e ciljano fizi?ko optere?enje ?ivotinje, a kod jaha?a se formiraju snala?ljivost, fantazija, fizi?ka snaga uz pomo? koje se dijete trudi da ostane na le?ima terapeuta-?ivotinje.Najkarakteristi?nija osobenost terapeutskog metoda hipo-fiskulture je iskorištavanje fizi?kih vje?bi koje izvodi jaha? za vrijeme treninga. To omogu?ava aktivno u?eš?e pacijenta u terapijskom procesu.
  
   Sinhronizovano djelovanje motorike je osnovni stimulator u procesu obnove rasta, razvoja i dje?ijeg organizma koji se formira, stimulišu?i aktivno djelovanje svih organa i sistema organizma.Hipo-fiskultura je nespecifi?na metoda, ali sa usmjerenim djelovanjem, terapijom, a fizi?ke vje?be koja se izvode imaju usmjeren nadra?aj. Bilo koja fizi?ka vje?ba izaziva povratnu reakciju ?itavog nervnog sistema, što je metoda op?eg djelovanja na pacijenta.
  
   12.OSNOVNI FAKTORI KOJI IZAZIVAJU LJEKOVITO I ZDRAVSTVENO DEJSTVO NA BOLESNO DIJETE
  
   Pa zašto jahanje blagotvorno uti?e na zdravlje djeteta i omogu?ava uspostavljanje zdravlja? Na to pitanje savremena medicina ne mo?e dati definitivan odgovor. Ipak, ona izdvaja osnovne faktore, koje ispoljavaju ljekoviti i zdravstveni uticaj na organizam.
  
  -- Prvo, jahanje zahtjeva neprekidno treniranje baznih refleksa koji trebaju povratnu reakciju miši?a tijela na vibriranja koja se javljaju i idu od le?a konja koji je u pokretu u trodimenzionalnim perpendikularnim ravnima ( konj prenosi na pacijenta od 90 do 110 motori?kih impulsa razli?itog pravca u jednoj minuti). Te vibracije imaju srednju amplitudu i name?u se pacijentu, jer su razli?ite pri razli?itom konjskom hodu.One izazivaju naizmjeni?ne napore i relativno opuštanje miši?a trupa, što je najva?nije za pacijente koji imaju ošte?ene funkcije lokomotornog sistema i sistema za kontrolu motorike (na primjer, kod dje?ije cerebralne paralize).
  
  -- Drugo,?ovjeku se pru?a mogu?nost da se aktivno kre?e u sjede?em polo?aju, što ?ini jahanje nezamjenjivim za ljude koji su invalidi sa bolesnim nogama.
  
  -- Tre?e, temperatura konjskog tijela je viša od ljudske za 1,5 -2 stepena.Motorika le?nih miši?a konja koji je u pokretu zagrijevaju i masiraju miši?e nogu jaha?a, normalizuju miši?ni tonus i poja?avaju krvotok u udovima.Poboljšanje krvotoka u cjelini poboljšava snabdjevenost mozga sa krvi.Posebnu ulogu ima ritmi?no kretanje konja u hodu i kasu, koje ima sposobnost da normalizuje sopstveni ritam jaha?a, što je u najve?oj mjeri neophodno za lije?enje govornih poreme?aja kod djece.
  
  -- ?etvrto, u procesu adaptacije organizma za jahanje na konju, pored CNS, u terapiji uzimaju u?eš?e simpato-adrenalinski i hipotalamo-hipofizni sistemi, to jeste, mijenja se regulacija infekcijskih procesa tkiva u organizmu.Uzbu?enost simpati?nog nervnog sistema stimuliše razmjenu materija-katabolizam, i omogu?ava brzo i efikasno trošenje energije. Pod uticajem terapijskog jahanja (LVE) kroz motorno-viscelarne reflekse mijenjaju se funkcije unutarnjih organa.
  
  -- Peto, konj ima na jaha?a sna?an emocionalni uticaj, što omogu?ava da se jahanje iskoristi za lije?enje psihoemocionalnog rastrojstva, fobija i drugih poreme?aja psihe.
  
  -- Šesto, jahanje nikada ne izaziva kod jaha?a poreme?aj sr?ane aktivnosti što omogu?ava da se ta metoda iskoristi za rehabilitaciju pacijenata poslije infarkta miokarda.
  
  -- Sedmo, izme?u jaha?a i njegovog konja uspostavljaju se bliski prijateljski odnosi, što je veoma va?no za osobe kojima nedostaje samopouzdanje i za usamljene osobe, a naro?ito za djecu koja pate od autizma i imaju poteško?e u komunikaciji.
  
   Uspjesi u jahanju formiraju li?nost:
  -- pa?nja za konjskim kretanjem trenira reakciju jaha?a,
  -- znanje da upravlja konjem daje iskustvo za procjenu situacije i uticaja na nju,
  -- povjerenje prema konju širi povjerenje prema ljudima sa kojima pacijent komunicira.
  
   Na taj na?in kroz proces rehabilitacije nastaje postupan prenos ste?enih navika u svakodnevni, socijalni, veoma te?ak ?ivot.
  
   Bavljenje terapijskim jahanjem (LVE) ima tako?er i drugih pozitivnih faktora: bavljenje proti?e na svje?em zraku, to je svojevrsna klimoterapija, ?ovjek se dru?i sa ?ivotinjom koja ima izvanrednu energiju i prenosi pozitivne emocije. Ovdje je va?no naglasiti da kod korištenja terapijskog jahanja (LVE), uspjeh lije?enja u mnogome zavisi od skladnog uzajamnog djelovanja dva ?iva bi?a, koja u?estvuju u toj aktivnosti: pacijenta i konja. Odatle, nije malo va?no pravilno, na najoptimalniji na?in izabrati par "pacijent-konj", i to je akutna tema hipoterapije u savremenom razvoju.U tom procesu poma?e i to što se za vrijeme lije?enja pacijent tako?er brine o ?ivotinji, hrani je, nadzire konjsku opremu.
  
   U posljednjim ispitivanjima dokazano pove?anje energopotencijala kontrolisano je u zonama: ki?me, endokrinog, mokra?no-spolnog i nervnog sistema kod 90 % ispitanika, u zonama sr?ano-vaskularnog i respiratornog sistema kod 70%, u zonama bubrega i debelog crijeva kod 50%, a potencijal kore velikog mozga i jetre pove?ao se kod 40% ispitanika.
  
   Iz iskustva u dru?enju sa konjima mo?e se kazati da su konji veoma dobra, jako osje?ajna i veoma pametna ?iva bi?a.Oni osje?aju raspolo?enje ?ovjeka koji se nalazi do njega, razumiju njegove namjere, i bez sumnje, ?ak mogu da ?itaju misli i prirodno, ponašaju se kako ho?e jaha?. Konji ne vole kada ljudi mnogo i glasno pri?aju - zato, što razumiju ljudsku rije?. Konji ne vole nasilje, odazivaju se na ljubav i dobro prema njima, na bri?an odnos. Ako povjeruju ?ovjeku i po?nu da vjeruju, tada su spremni da idu za vlasnikom na "kraj svijeta". Oni mogu da saosje?aju, u nekim slu?ajevima mogu da zaštite ?ovjeka ako zatreba. Konji vole djecu i veoma se odnose bri?no kada djeca jašu. Konji vole mirnu, klasi?nu muziku, na bilo koju drugu ne reaguju. U kontaktu sa konjima djeca se na prvi pogled mijenjaju, postaju bolja, otvorenija.Konj veoma tanano osjeti psihoemocionalno stanje ?ovjeka, i ak je negdje u dubini strah, to on odmah odra?ava na svom ponašanju. Konj veoma dobro osje?a jaha?a.
  
   Bez svake sumnje, konji mogu da daju mnogo zaista prekrasnih radosnih trenutaka, harmonije, ljubavi. Samo trebate ?eljeti da im otvorite dušu, da ih pustite u srce i oni ?e postati pravi prijatelji i mnogo ?ete od njih nau?iti.Sa ?ivotinjama treba govoriti, ali oni ne trebaju rije?i da bi ta?no razumjeli raspolo?enje jaha?a.Konj i pas odli?no razumiju kada je njihov vlasnik veseo, tu?an ili zabrinut. Oni su tako?er oprezni kada osje?aju strah kod jaha?a. Oni se po?inju osvrtati oko sebe kada su misli jaha?a uznemirene.Treba, prije svega, ste?i prema sebi njihovo povjerenje, a takvo osnovno osje?anje se ne daje lako.
  
   13. KRITERIJI ZA EFIKASNOST HIPOTERAPIJE
  
   Kriteriji za efikasnost hipoterapije kao inovacione tehnologije u socijalnoj aktivnosti zaštite zdravlja djece invalida, djece sa ograni?enim mogu?nostima i zdrave djece, sa kvalitetnim razvojem, mogu se uslovno podijeliti na dvije grupe:zdravstvenu i socijalnu. Na zdravstvene kriterije se odnose:
  
      -- U?vrš?ivanje i treniranje miši?a tijela djeteta, pri ?emu je osobenost djelovanja to što se dešava istovremeno treniranje i u?vrš?ivanje slabih miši?a, opuštanje spasti?nih i obnavljanje miši?a tijela koji su atrofirali.
  
  
      -- Razvija se i stvara osje?aj ravnote?e.Taj efekat se posti?e na taj na?in što se za vrijeme terapijskog jahanja (LVE) neprekidno naglašava potreba da jaha? sa?uva ravnote?u tokom cijelog zanimanja.Kao rezultat toga, izgra?ene navike se zadr?avaju u podsvijesti i poma?u mozgu da pamti osje?aj za ravnote?u i da se trudi da pravilno odr?i tijelo u prostoru .
  
  
      -- Poboljšava se motori?ka koordinacija i prostorna orijentacija.To se dešava zato što se za vrijeme treninga podsvjesno javlja potreba koordinacije i orijentacije jaha?a u prostoru, jaha?ke škole za treniranje i individualnog prostora za trenera, konja-jaha?a.
  
  
      -- Nastaje poboljšanje psiho-emocionalnog stanja rehabilitiraju?eg pacijenta, pove?ava se nivo samoprocjene li?nosti. Taj rezultat se dosti?e na ra?un toga, jer za vrijeme bavljenja terapijskim jahanem (LVE), ?ovjek se ne osje?a bolesnim i slabim , kako se osje?ao u obi?nim svakodnevnim prilikama, ve? se osje?a kao jaha?, sportista, junak iz filma i tako dalje, osje?a se kako upravlja sa velikom, sna?nom ?ivotinjom koja je poslušna i ispunjava njegove komande.
  
      -- U procesu jahanja djeca koja se rehabilitizuju, ne koriste nikakve rekvizite koje ih podsje?aju na invalidnost.Oni koriste sve ono isto što i obi?ni jaha?i.Uspješno savladavanje spretnosti za jahanje i iskustva u vo?enju konja pove?ava prosu?ivanje o samom sebi i daje bolesnoj djeci samouvjerenost u svoju snagu, vjeru u sebe, daje nadu za budu?nost.
  
      -- Ne mo?e, a da se ne naglasi eti?ki aspekt uticaja hipoterapije kako na invalide, tako i na njihove roditelje. Roditelji vide svoje nezašti?eno, boleš?u obogaljeno dijete na drugi na?in - na lijepoj ?ivotinji. To pove?ava emocionalni tonus samih roditelja da se bave sa svojom djecom i da od njih ?ine punopravne ?lanove našeg društva. Roditelji sa zadovoljstvom fotografišu dijete za vrijeme aktivnosti i sa gordoš?u pokazuju fotografije svojim ro?acima i poznanicima.
  
      -- Nau?no-tehni?ki progres i ?ivot u velikim gradovima djeci su ukrali mogu?nost boravka u prirodi. Jedan od glavnih faktora u našem vremenu je nedostatak dje?ije komunikacije u prirodi, nedostatak komunikacije djeteta sa ?ivotinjama.
  
      -- Treapijsko jahanje daje rehabilitiraju?oj osobi punovrijednu dojam ?ivota, kretanje u prostoru, mogu?nost da se osjete kao i mi.
  
      -- Dokazano je, da konj mo?e da se na?e u ulozi posrednika izme?u oboljelog od autizma i Daunove bolesti i stvarnoš?u koja ih okru?uje.To se dešava zbog toga, jer uzajamno djelovanje sa konjem se ne dešava na verbalnom nivou. Upravo to omogu?ava pacijentu da ostane u svom komfornom svijetu, ali istovremeno da iza?e iz stanja izolacije koja okru?uje stvarnost, da se adaptira i da je razumije.
  
   Na socijalne kriterije se odnose:
  
      -- Poboljšanje komunikativne uloge rehabilitiraju?ih osoba.Rezultat se posti?e za vrijeme samih aktivnosti.Jaha?i se dru?e sa ?ivotinjama, instruktorima, jedan sa drugim i sa roditeljima druge djece.
  
  
      -- Provo?enje takmi?enja iz konji?kog sporta me?u osobama sa specifi?nostima u njihovom razvoju omogu?ava pove?anje stepena njihove samoprocjene, njihovih mogu?nosti i potencijala. Prove?enje takmi?enja tako?er omogu?ava društvenu promjenu odnosa prema osobama sa ograni?enim mogu?nostima.Dok ljudi gledaju jaha?a na konju, oni vide na njemu upravo jaha?a, a ne osobu sa problemima. Gledaju?i kako se ljudi sa ograni?enim sposobnostima mogu da bave tako slo?enim oblikom sporta kao što je konji?ki sport, ljudi sa normalnim razvojem po?inju da shvataju da su invalidi isto takvi ljudi kao i oni , da mogu isto to što i svi pa ?ak i više, jer ne zna svaka zdrava osoba da jaše konja.
  
  
      -- Uz poboljšanje fizi?kog, psihološkog i emocionalnog stanja, hipoterapija omogu?ava poboljšanje efikasnosti i kvalitete procesa socijalizacije rehabilitiraju?e li?nosti.
  
  
      -- Zahvaljuju?i širokom spektru djelovanja i brzoj rehabilitaciji, hipoterapija omogu?ava integraciju invalida u savremeno društvo, širi horizonte njihove mogu?nosti, poma?e u savladavanju barijere kod invalidnisti.
  
  
      -- Kod neke djece i ljudi sa ograni?enim mogu?nostima, naro?ito sa mentalnim zaostajanjem u razvoju, za vrijeme bavljenja hipoterapijom razvijaju se radne navike kroz brigu o ?ivotinjama.To je povezano sa tim što ljudi sa mentalnom nerazvijenoš?u mogu uspješno pod kontrolom obavljati poslove konjušara i taj posao njima mo?e da postane profesija.Takva radna terapija u odnosu sa ?ivotinjama mo?e da postane osnova za budu?i samostalni ?ivot djece i ljudi sa zaostajanjem u mentalnom razvoju, da slu?i kao sredstvo njihove integracije u društveni ?ivot.
  
   ZAKLJU?AK
  
   Upravo taj zadatak mi ?emo staviti ispred sebe i naš Centar za rehabilitaciju djece -invalida (CRDI), koji ?elimo da osnujemo u Grahovu,opština Nikši?.
   Rehabilitacija invalida - to je socijalni problem svake civilizirane dr?ave, a eto, integracija invalida tj. osoba sa onesposljenjem u savremenom društvu - to je zadatak koji smo postavili sebi da ga realizujemo. ?elimo da pomognemo invalidima da prošire horizonte svojih mogu?nosti, da savladaju barijere invalidnosti i da im pove?amo li?nu sigurnost .
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
 Ваша оценка:
Связаться с программистом сайта.

Новые книги авторов СИ, вышедшие из печати:
О.Болдырева "Крадуш. Чужие души" М.Николаев "Вторжение на Землю"

Как попасть в этoт список
Сайт - "Художники" .. || .. Доска об'явлений "Книги"